Koliko je jedan grad zaista društven?
Na to pitanje obično pokušavamo da odgovorimo gledajući broj klubova, barova, restorana ili događaja. Međutim, postoji možda jednostavniji i mnogo zanimljiviji kriterijum: izaći u grad između osam i jedanaest uveče i pogledati koliko ljudi je napolju.
Ne mislimo samo na ljude koji negde žure, vraćaju se sa posla ili prolaze kroz centar. Mnogo je važnije koliko ljudi se zadržava: šeta, sedi na klupama, razgovara na trgovima, puni parkove, restorane, kafiće, kejove i ulice.
Grad u kome su ulice pune ljudi i običnog utorka u 22 časa očigledno ima drugačiju kulturu društvenog života od grada iste veličine čije se ulice isprazne čim se završi radni dan.
Po tom kriterijumu neke oblasti sveta izdvajaju se izuzetno jasno.
Šta zapravo znači „društven grad“?
U ovom tekstu ne pokušavamo da odredimo gde žive najkomunikativniji ili najprijateljskiji ljudi. To bi bilo gotovo nemoguće objektivno izmeriti.
Posmatramo nešto drugo: koliko se društveni život jednog grada odvija u javnom prostoru tokom večeri.
Dobri pokazatelji bili bi:
- broj ljudi koji šetaju bez očigledne potrebe da negde stignu,
- popunjenost kafića, barova i restorana,
- broj ljudi u parkovima i na trgovima,
- koliko ljudi sedi pored reka, mora ili na gradskim klupama,
- koliko često se vide grupe prijatelja i porodice,
- koliko dugo takav život traje tokom večeri,
- i koliko je sve to prisutno običnim radnim danom, a ne samo petkom i subotom.
Važno je napraviti razliku između prometa ljudi i društvenog života. Ogromna železnička stanica u Tokiju može imati desetine hiljada ljudi, ali to ne znači da se oni međusobno druže. Sa druge strane, mnogo manji trg u Napulju na kome stotine ljudi satima razgovaraju predstavlja veoma snažan društveni prostor.
Mediteran – verovatno najjača zona javnog večernjeg života
Ako bi trebalo izdvojiti jednu širu oblast sveta u kojoj je večernji život na ulicama najizraženiji, Mediteran bi verovatno bio prvi kandidat.
Od Španije preko južne Italije, Grčke i Balkana do zapadne Turske postoji duga tradicija života napolju.
Razloga je više. Klima dozvoljava dug boravak na otvorenom tokom velikog dela godine. Gradovi su često kompaktni i građeni pre masovne pojave automobila. Trgovi, male ulice, pijace i parkovi tradicionalno su mesta susreta. Večera počinje kasnije nego na severu Evrope, a kafa ili piće mogu trajati satima.
Madrid
Madrid je možda jedan od najboljih primera na svetu.
U mnogim gradovima izlazak u 22 časa znači da je veče već poprilično odmaklo. U Madridu tada često tek počinje pravi društveni život.
Restorani su puni, trgovi aktivni, ljudi šetaju, a društvo nije ograničeno samo na mlade koji izlaze u klubove. Na ulicama su porodice, stariji ljudi, parovi i velike grupe prijatelja.
U aktuelnom istraživanju Time Out-a za 2026. godinu Madrid je ponovo među vodećim gradovima sveta kada je reč o noćnom životu, a gotovo četiri petine ispitanih stanovnika pozitivno ocenjuje njegovu večernju scenu.
Barcelona
Barcelona ima skoro idealnu kombinaciju za javni društveni život: gust grad, more, blagu klimu, trgove, veoma razvijeno ugostiteljstvo i snažnu kulturu pešačenja.
Posebno leti, granica između kafića, ulice, plaže i trga gotovo nestaje.
Sličan obrazac postoji i u drugim španskim gradovima, posebno u Sevilji, Valensiji i Malagi.
Napulj
Napulj je možda još ekstremniji primer.
Ovde ulica nije samo saobraćajni prostor. Ona je produžetak kuće.
Na ulici se razgovara sa komšijama, jede, pije kafa, sedi ispred zgrade, susreću prijatelji i posmatra šta se događa u kraju.
Sličan karakter imaju Palermo, Bari i Catania, dok je sever Italije, posebno Milano, društveno veoma živ, ali ipak organizovaniji i više vezan za konkretne lokale.
Atina i Solun
Grčka takođe pripada samom evropskom vrhu.
Atina ima ogroman broj kafića, taverni, malih barova i otvorenih gradskih prostora koji ostaju aktivni kasno uveče.
Time Out je 2026. posebno izdvojio upravo ulični život Atine kao jednu od njenih najvećih večernjih prednosti.
Solun je manji, ali možda još pogodniji za ovakav način života. Veliki deo grada prirodno izlazi prema obali, pa šetalište postaje ogromna zajednička dnevna soba.
Beograd – veliki grad sa izuzetno visokim intenzitetom društvenog života
Beograd je posebno zanimljiv zato što nije megagrad.
Sa približno dva miliona stanovnika u široj urbanoj oblasti, daleko je manji od Tokija, Bangkoka, Mexico Cityja, São Paula ili Istanbula.
Ipak, količina ljudi koja se u večernjim satima pojavljuje u njegovom javnom prostoru često ostavlja utisak mnogo većeg grada.
Knez Mihailova, Kalemegdan, Zemunski kej, Savski kej, Dorćol, Vračar, Ada Ciganlija, Skadarlija, Beton hala i brojni manji kvartovski centri mogu tokom toplijih večeri biti puni ljudi čak i kada nema nikakvog posebnog događaja.
To je veoma važna razlika.
Beograd nije živ samo zato što ima mnogo klubova i restorana. Njegova društvenost se vidi i kod ljudi koji jednostavno šetaju, sede, razgovaraju i ostaju napolju.
Beograd između severa i juga Evrope
Geografski i kulturno Beograd se nalazi na veoma zanimljivoj granici.
Ako se od Beograda ide prema severozapadu, preko Budimpešte i Beča, postepeno se ulazi u srednjoevropski model grada. Društveni život postoji, ali je često organizovaniji, raniji i više vezan za određeni lokal ili događaj.
Ako se od Beograda ide prema jugu, preko Niša i Skoplja prema Solunu i Atini, javni večernji život postaje sve sličniji mediteranskom modelu.
Beograd ima osobine oba sveta.
Urbanistički i klimatski nije pravi mediteranski grad, ali njegov društveni ritam jeste mnogo bliži Balkanu i jugu Evrope nego Beču ili gradovima Skandinavije.
Zbog toga je verovatno opravdano Beograd svrstati među evropske gradove sa veoma visokim intenzitetom javnog večernjeg života.
Posebno kada se uzme u obzir broj stanovnika.
Istanbul – grad koji praktično nikada ne prestaje
Istanbul je već druga kategorija veličine.
Sa više od deset miliona stanovnika teško ga je direktno porediti sa Beogradom ili Napuljem, ali način na koji se društveni život preliva na ulice veoma je izražen.
Čajdžinice, restorani, ulična hrana, šetališta pored Bosfora, pijace i trgovi ostaju aktivni duboko u noć.
Klima pomaže, ali značajnu ulogu ima i kultura dugog sedenja, razgovora i zajedničkog obroka.
Latinska Amerika – veliki konkurent Mediteranu
Ako postoji deo sveta koji može da parira Mediteranu po količini večernjeg društvenog života, onda je to Latinska Amerika.
Buenos Aires
Buenos Aires ima verovatno jedan od najkasnijih dnevnih ritmova među velikim gradovima sveta.
Večera u vreme kada se u nekim severnoevropskim gradovima već zatvaraju kuhinje ovde nije nikakva neobičnost.
Kafići, restorani, parkovi i kvartovske ulice dugo ostaju aktivni, a evropsko nasleđe grada spojilo se sa izrazito latinoameričkom kulturom dugog druženja.
Rio de Janeiro
Rio ima nešto što većina gradova nema: plažu kao jedan od glavnih javnih prostora grada.
Copacabana i Ipanema nisu samo mesta za turiste. Plaža, šetalište i okolni lokali čine ogromnu zonu svakodnevnog društvenog života.
Topla klima dodatno pomera aktivnosti prema večeri.
São Paulo
São Paulo je potpuno drugačiji grad od Rija, ali količina večernjeg života je ogromna.
Njegova veličina omogućava postojanje čitavih kvartova posvećenih restoranima, muzici, barovima i druženju.
U istraživanju Time Out-a za 2026. São Paulo se našao među pet najbolje ocenjenih gradova sveta za noćni život.
Medellín
Medellín ima gotovo idealnu temperaturu tokom cele godine, što predstavlja ogromnu prednost.
Ljudi ne moraju da se povlače u zatvorene prostore zbog dugih hladnih zima niti zbog ekstremne dnevne vrućine karakteristične za neke tropske gradove.
U istom istraživanju čak 87% ispitanih stanovnika Medellína ocenilo je lokalni noćni život kao dobar ili odličan.
Mexico City
Mexico City je toliko veliki da praktično predstavlja skup više gradova.
Restorani, trgovi, parkovi, ulična hrana i lokalni kvartovski centri stvaraju ogromnu količinu večernjeg života.
Posebno su zanimljivi delovi grada gde ljudi mogu satima da prelaze između restorana, parka, bara i ulice bez potrebe za automobilom.
Montevideo i Cartagena
Montevideo ima znatno mirniji ritam od Buenos Airesa, ali jaku kulturu korišćenja obale i javnog prostora.
Cartagena, sa druge strane, zahvaljujući toploj klimi i istorijskom centru ima gotovo konstantan večernji život na ulicama.
Jugoistočna Azija – kada grad oživi tek kada padne temperatura
U jugoistočnoj Aziji postoji potpuno drugačiji razlog za snažan večernji život.
Tokom dana u mnogim gradovima može biti ekstremno toplo i vlažno. Posle zalaska sunca temperatura postaje prijatnija, pa se veliki deo aktivnosti prirodno pomera u večernje sate.
Bangkok
Bangkok je možda najbolji primer.
Godine 2026. Time Out ga je proglasio najboljim gradom sveta za noćni život u istraživanju sprovedenom među više od 24.000 stanovnika 150 gradova.
Ali zanimljiviji od samih klubova jeste način na koji se život izliva na ulice.
Ulična hrana, male stolice uz put, noćne pijace, restorani, barovi i krovne terase čine večernji Bangkok potpuno drugačijim gradom od dnevnog.
Ho Chi Minh City i Hanoi
Ho Chi Minh City takođe ima izuzetno intenzivan život na ulici.
Ljudi sede na malim stolicama ispred lokala, jedu, piju i razgovaraju neposredno uz saobraćaj.
Hanoi je nešto tradicionalniji i kompaktniji, a njegove stare četvrti u večernjim satima često izgledaju kao ogromna otvorena dnevna soba.
Hanoi se 2026. našao i među 20 najbolje ocenjenih svetskih gradova za noćni život.
Kuala Lumpur i Jakarta
Kuala Lumpur i Jakarta imaju veoma aktivne večeri, ali njihova velika zavisnost od automobila i tržnih centara znači da se društveni život nešto manje vidi na klasičnim evropskim trgovima i pešačkim ulicama.
Ipak, restorani, noćne pijace i veliki komercijalni kompleksi ostaju prepuni ljudi.
Istočna Azija – društvenost izgleda drugačije
Seoul
Seoul ima snažnu kulturu grupnih izlazaka.
Veče često podrazumeva nekoliko etapa: večeru, piće, drugi lokal, karaoke i kasni obrok.
Društvenost je ogromna, ali je više vezana za restorane, barove i zatvorene prostore nego za mediteranski model dugog sedenja na trgovima.
Seoul se 2026. takođe našao među dvadeset vodećih svetskih gradova za noćni život.
Tokio
Tokio je zanimljiv jer pokazuje zašto sama gužva nije dovoljan kriterijum.
Na Shibuyi ili Shinjukuu može se videti neverovatan broj ljudi, ali veliki deo njih je u tranzitu.
Zato Tokio ima ogroman intenzitet grada, ali manje klasičnog zadržavanja na javnim trgovima nego Madrid, Napulj ili Beograd.
Sa druge strane, njegove male izakaye, restorani i noćne četvrti stvaraju veoma razvijen društveni život u zatvorenijem obliku.
Taipei
Taipei je interesantan zbog noćnih pijaca.
One nisu samo mesta za kupovinu hrane. One su društvene zone kroz koje se polako prolazi, jede, razgovara i provodi veče.
Beijing i Hong Kong
Beijing ima veliki broj večernjih zona, od tradicionalnih hutonga do savremenih barova i restorana. U Time Out rangiranju za 2026. našao se čak među prvih deset gradova sveta.
Hong Kong ima izuzetno visoku koncentraciju ljudi i ugostiteljstva, ali zbog specifične gustine grada veliki deo društvenog života odvija se vertikalno – u restoranima, barovima, tržnim centrima i zgradama – pa nije uvek vidljiv sa ulice.
Bliski istok i severna Afrika – život posle zalaska sunca
U veoma toplim područjima sveta veče ima još veću važnost.
U gradovima kao što su Cairo, Alexandria, Beirut, Amman i Marrakech dnevna vrućina prirodno pomera deo svakodnevnog života prema kasnijim satima.
Cairo
Cairo je ekstreman primer ogromnog grada koji kasno odlazi na spavanje.
Kafići, prodavnice, restorani i ulice mogu ostati aktivni duboko u noć.
Ovde se javni, poslovni i društveni život često potpuno prepliću.
Beirut
Beirut je decenijama poznat po izrazito snažnoj kulturi izlazaka, restorana i dugih večernjih druženja.
Njegova mediteranska klima i kultura dodatno ga približavaju južnoevropskim gradovima.
Marrakech
Marrakech ima drugačiji oblik društvenosti.
Trgovi i pijace postaju dramatično aktivniji uveče, a najpoznatiji primer je Jemaa el-Fnaa, koja posle zalaska sunca praktično menja funkciju i pretvara se u veliko mesto okupljanja, hrane i zabave.
Afrika južno od Sahare – društveni život koji je teško odvojiti od ulice
Gradovi poput Lagoša, Accre, Dakara, Nairobija i Johannesburga imaju veoma intenzivan javni život, ali ga je teže porediti sa evropskim modelom.
Na ulici se istovremeno trguje, radi, jede, putuje i druži.
Johannesburg
Johannesburg se 2026. našao među deset najbolje ocenjenih gradova sveta u Time Out istraživanju, a čak 80% ispitanih stanovnika reklo je da je u gradu lako pronaći osećaj zajednice i povezanosti.
Accra
Accra takođe ima snažan večernji život, koji kombinuje muziku, restorane, barove i uličnu kulturu. Grad se pojavio među dvadeset najboljih na istoj globalnoj listi.
Dakar
Dakar je posebno zanimljiv zbog kombinacije tople klime, obale, muzike i relativno snažne tradicije života napolju.
Severna Evropa – društvenost iza vrata
Kada se ode prema severu Evrope, obrazac se menja.
Stockholm, Helsinki, Oslo i Copenhagen imaju razvijene restorane, barove, kulturu i događaje, ali količina spontanog večernjeg zadržavanja na ulicama uglavnom je manja nego na Mediteranu.
Klima je očigledan faktor.
Kada su večeri veliki deo godine hladne, vetrovite ili kišne, ljudi prirodno kraće ostaju napolju.
Istraživanja javnog prostora pokazuju da temperatura, sunce, vetar i osećaj termičkog komfora značajno utiču na to koliko dugo ljudi koriste otvorene gradske površine.
Copenhagen – severni izuzetak
Copenhagen je dobar dokaz da klima nije jedini faktor.
Kvalitetan urbanizam, biciklistička infrastruktura, pešačke zone i pažljivo uređeni javni prostori omogućili su gradu da ima mnogo izraženiji javni život nego što bi njegova geografska širina sugerisala.
Ipak, čak i tamo ritam večeri nije isti kao u Madridu, Atini ili Beogradu.
Beč, Prag, Budimpešta i srednja Evropa
Srednja Evropa predstavlja prelaznu zonu.
Budimpešta
Budimpešta ima veoma snažan večernji život, posebno leti i u centralnim četvrtima.
Obala Dunava, ruin barovi i veliki broj turista stvaraju izrazito živ centar.
Po karakteru je verovatno bliža Beogradu nego Beču, ali je veliki deo noćnog života ipak koncentrisaniji u određenim zonama.
Prag
Prag ima ogromnu količinu ljudi u centru, ali tu postoji problem turizma.
Puna ulica nije nužno dokaz intenzivnog lokalnog društvenog života ako veliki deo mase čine turisti.
Zbog toga Prag može vizuelno izgledati društvenije nego što jeste kada posmatramo svakodnevni život njegovih stanovnika.
Beč
Beč ima fantastične restorane, kafane, parkove i kulturni život, ali je ritam grada mirniji.
U poređenju sa Beogradom, Atinom ili Madridom mnogo je manje verovatno da će obična rezidencijalna zona u kasnijim večernjim satima biti puna ljudi bez konkretnog razloga.
Zapadna Evropa
Paris
Paris ima veoma snažnu kulturu kafića i restorana, a Sena, parkovi i trgovi tokom toplijih meseci privlače veliki broj ljudi.
Ipak, grad je toliko veliki i turistički posećen da je teško odvojiti lokalni društveni život od ukupnog intenziteta centra.
London
London ima praktično beskonačnu ponudu događaja, pubova, restorana i klubova.
Ali to nije isto što i mediteranski javni život.
Društveni život Londona uglavnom ima određenu destinaciju: pub, restoran, koncert, pozorište ili klub.
Manje je spontanog dugog sedenja na ulici ili trgu.
Berlin
Berlin je poseban slučaj.
Njegova klupska kultura je jedna od najpoznatijih na svetu i Time Out ga je 2026. stavio na drugo mesto globalne liste noćnog života.
Ali ako naš kriterijum nije klub već obična ulica, trg i park, Berlin nije isto što i Madrid ili Napulj.
Tokom leta parkovi i otvoreni prostori ožive, dok se zimi veliki deo života povlači unutra.
Amsterdam
Amsterdam kombinuje kompaktan grad, pešačenje i bicikle sa veoma razvijenim ugostiteljstvom.
Godine 2026. našao se među deset najbolje ocenjenih gradova sveta za večernji život.
Ipak, zbog veličine i koncentracije turizma njegov centar nije uvek najbolji pokazatelj svakodnevnih navika lokalnog stanovništva.
Severna Amerika – kada automobil sakrije društveni život
Sjedinjene Američke Države pokazuju zašto urbanizam igra ogromnu ulogu.
Grad može imati veoma društveno stanovništvo, pune restorane i veliki broj događaja, a da njegove ulice ipak deluju prazno.
Razlog je jednostavan:
kuća – automobil – restoran – automobil – kuća.
U takvom sistemu veliki deo društvenog života nije vidljiv u javnom prostoru.
New York
New York je najveći američki izuzetak.
Velika gustina stanovništva, metro, pešačenje, restorani, parkovi i ogromna količina sadržaja drže ljude na ulicama tokom gotovo čitavog dana i noći.
Godine 2026. zauzeo je treće mesto na Time Out listi najboljih gradova za noćni život.
New Orleans
New Orleans je možda još zanimljiviji po našem kriterijumu.
Topla klima, istorijske ulice, muzika i veoma jaka kultura spontanog izlaska stvaraju društveni život koji mnogo više podseća na mediteranski nego na tipično američki model.
Los Angeles
Los Angeles predstavlja suprotan ekstrem.
Grad ima ogroman broj restorana, događaja, barova i društvenih aktivnosti, ali zbog velike površine i zavisnosti od automobila često nema osećaj javnog društvenog života koji postoji u mnogo manjim evropskim gradovima.
Miami
Miami zahvaljujući klimi i turizmu ima mnogo života napolju, posebno u određenim delovima grada, ali je on snažno koncentrisan u komercijalne i turističke zone.
Australija
Melbourne i Sydney imaju razvijen večernji život, ali nešto drugačiji ritam.
Melbourne je 2026. zauzeo četvrto mesto na globalnoj Time Out listi, zahvaljujući pubovima, muzici, restoranima i veoma raznovrsnoj kulturnoj sceni.
Sydney ima veliku prednost u klimi i životu oko obale.
Ipak, prosečna večer počinje i završava se nešto ranije nego u Madridu, Buenos Airesu ili Beogradu.
Koji su onda najdruštveniji gradovi sveta?
Ne postoji naučno pouzdana tabela koja bi mogla da kaže da je Madrid tačno 7% društveniji od Beograda ili da Napulj ima bolji javni život od Buenos Airesa.
Ali ako posmatramo kriterijume koje smo postavili – broj ljudi napolju, njihovo zadržavanje, korišćenje trgova, parkova, ulica i ugostiteljskih objekata i koliko dugo grad ostaje živ – može se izdvojiti nekoliko veoma jakih grupa.
Gradovi koji verovatno pripadaju samom svetskom vrhu javnog večernjeg života:
- Madrid
- Barcelona
- Napulj
- Atina
- Beograd
- Istanbul
- Buenos Aires
- Rio de Janeiro
- São Paulo
- Mexico City
- Medellín
- Bangkok
- Ho Chi Minh City
- Hanoi
- Seoul
Veoma jaki gradovi:
- Lisabon
- Porto
- Sevilja
- Valensija
- Malaga
- Palermo
- Bari
- Solun
- Sarajevo
- Budimpešta
- Tel Aviv
- Beirut
- Cairo
- Marrakech
- Taipei
- Hong Kong
- Osaka
- Accra
- Dakar
- Johannesburg
- New York
- New Orleans
Klima jeste važna – ali nije dovoljna
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je sve stvar temperature.
Južni gradovi imaju toplije večeri i zato ljudi više vremena provode napolju.
To jeste deo odgovora, ali nije ceo odgovor.
Miami ima odličnu klimu, ali neće svaka njegova ulica imati društveni život Napulja.
Los Angeles ima daleko prijatniju klimu od Beograda, ali zbog ogromne površine grada i zavisnosti od automobila njegovi stanovnici nisu jednako vidljivi na ulicama.
Sa druge strane, Copenhagen ima hladniju klimu, ali kvalitetan urbanizam uspeva da izvuče veliki broj ljudi u javni prostor kada vremenski uslovi to dozvole.
Zato bi formula približno izgledala ovako:
klima + kultura + gustina grada + pešačka dostupnost + javni prostor + ugostiteljstvo + navika stanovništva = intenzitet večernjeg društvenog života.
Zašto su trgovi, parkovi i šetališta toliko važni?
Najdruštveniji gradovi uglavnom imaju prostor u kome čovek može da bude bez posebnog razloga.
Ne mora da kupi kartu. Ne mora da rezerviše sto. Ne mora da ima automobil. Ne mora čak ni da zna gde tačno ide.
Može jednostavno da izađe.
To može biti trg u Madridu, obala u Solunu, ulica u Napulju, kej u Beogradu, plaža u Rio de Janeiru ili noćna pijaca u Taipeiju.
Takvi prostori stvaraju mogućnost spontanog kontakta.
I upravo je spontanost možda glavna razlika između grada sa dobrim noćnim provodom i grada sa pravim društvenim životom.
Grad od dva miliona može biti društveno intenzivniji od grada od deset miliona
Broj stanovnika takođe ume da zavara.
Bangkok, Istanbul, São Paulo i Mexico City prirodno će imati mnogo više ljudi na ulicama od Beograda jer imaju višestruko više stanovnika.
Zato apsolutan broj ljudi nije naročito koristan.
Mnogo zanimljivije pitanje bilo bi:
Koliki deo stanovništva grada je uveče prisutan u njegovom javnom prostoru?
Po tom kriterijumu manji grad može izgledati mnogo društvenije od megagrada.
Beograd je dobar primer.
Njegovih približno dva miliona stanovnika ne mogu proizvesti masu Mexico Cityja ili Tokija. Ali ako se veliki broj tih ljudi svake večeri koncentriše na ulicama, trgovima, kejovima, parkovima i u ugostiteljstvu, intenzitet društvenog života po stanovniku može biti izuzetno visok.
Možda najbolji test jednog grada počinje u 21 čas
Kada sledeći put posetite neki grad, možda vam neće biti potrebna nikakva statistika.
Izađite oko devet uveče, najbolje običnog radnog dana.
Nemojte odmah otići u najpoznatiji turistički kvart.
Prošetajte normalnim gradskim ulicama.
Pogledajte parkove.
Pogledajte klupe.
Pogledajte restorane i male lokalne kafiće.
Obratite pažnju na to koliko ljudi samo stoji, razgovara, šeta ili sedi bez potrebe da odmah negde nastavi.
Tada vrlo brzo počinje da se vidi karakter grada.
Neki gradovi uveče postanu tihi.
Drugi nastave da funkcionišu.
A postoje i oni treći – Madrid, Napulj, Atina, Beograd, Buenos Aires, Bangkok i još nekoliko sličnih gradova – koji tek tada počinju da liče na sebe.
Komentari (0)
Još uvek nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati ovaj članak!
Ostavite komentar